Ulaganje u kapital ili pozajmica?

 

 

 Od 1.1.2015. vlasnicima se više isplati kreditirati poduzeće uz kamatu!

Mnoga mala trgovačka društva (d.o.o.-i, a osobito j.d.o.o.-i) često imaju nedostatan vlastiti kapital u odnosu na potrebe i nemaju dovoljno novca (radnog tj. obrtnog kapitala) za financiranje svog poslovanja. Ovaj nedostatak novca odnosno poteškoće u likvidnosti mogu se riješiti na više načina: kreditom od financijske institucije (banke) ili druge pravne osobe, dokapitalizacijom u kapital ili pozajmicom od vlasnika (člana društva) - fizičke osobe1.

Dokapitalizirati ili dati zajam poduzeću?
Malim trgovačkim društvima nije uvijek moguće dobiti kredit od banke, a ako i uspiju zadovoljiti tražene uvjete ti su krediti u pravilu prilično skupi i uz visoku kamatu. Od poslovnih partnera i drugih poduzetnika također je vrlo teško dobiti zajam, a ti su zajmovi obično još i skuplji od kredita banaka.

Iz tih razloga poduzetnici kao fizičke osobe često financiraju poslovanje društva svojim privatnim novcem, pa se u ovakvom slučaju postavlja pitanje: da li je za trgovačko društvo povoljnije kad vlasnik dokapitalizira svoj privatni novac u kapital društva, ili kad mu dade zajam?

Dokapitalizacija se može provesti upisom uplaćenog novca vlasnika u temeljni kapital, što će uz poboljšanu likvidnost i financijsku stabilnost pozitivno utjecati i na pokazatelje o poslovanju društva (BON 1 i BON 2). Međutim, uplata dokapitalizacije u novcu s upisom u temeljni kapital uzrokovat će odvjetničke troškove, troškove javnog bilježnika te sudske pristojbe i takse.

Također, moguće je provesti dokapitalizaciju u „neupisani“ kapital, odnosno članovi društva mogu kao fizičke osobe uložiti svoj novac u kapital bez provedbe upisa tog ulaganja u trgovačkom registru. Za ovakvu dokapitalizaciju ulagači trebaju dati pisanu izjavu da se novac trajno unosi u društvo te da unosom postaje imovina kojom društvo može neograničeno raspolagati. Na ovaj način pojedini pokazatelji biti će lošiji, ali će se izbjeći prethodno spomenuti troškovi. U oba ova slučaja ne plaća se nikakav porez.

Pozajmica
Međutim, kada se uloženim kapitalom u trgovačkom društvu ostvari dobit, na bruto dobit plaća se 20% poreza. A ako se ta dobit želi isplatiti fizičkim osobama kao vlasnička naknada, na iznos isplate plaća se porez po odbitku po stopi od 12% uvećano za prirez.

Osim ulaganja u kapital, član društva kao fizička osoba može dati trgovačkom društvu pozajmicu. Ako je pritom ugovorena kamata, do 31.12.2014. na kamatu se je plaćao porez po stopi od 40%, uvećano za prirez. Radi visokog poreznog opterećenja takve pozajmice uz kamatu nisu se prakticirale. Naime, vlasnicima je bilo povoljnije odobriti beskamatnu pozajmicu na koju se ne plaća nikakav porez, a dobit ostvariti kroz isplatu vlasničke naknade.
Posljedica beskamatnog zajma je i da trgovačko društvo ima manje troškove i ostvaruje veću dobit, te iskazuje višu osnovicu za obračun poreza na dobit i veću obvezu za taj porez. Porez na dobit obračunava se i plaća po stopi od 20%.

Izmjenom Zakona o porezu na dohodak od 1.1.2015. godine, stopa poreza na kamate na pozajmice koje fizičke osobe daju trgovačkim društvima smanjena je na 12% (uvećano za prirez). Na taj način se porez na kamate izjednačio s porezom na isplatu vlasničke naknade. 

Međutim, da bi dobit bila raspoloživa za isplatu vlasnicima, prethodno se oporezuje s 20% poreza na dobit. S druge strane, trošak kamata (s porezom i prirezom na kamate koje za zajmodavca - fizičku osobu obračunava i uplaćuje zajmoprimac - pravna osoba) priznaje se kao porezni rashod trgovačkog društva, pa se tako smanjuje osnovica za obračun i obveza za porez na dobit.

Pokažimo to na jednostavnom primjeru:

1. D.o.o. je ostvarilo bruto dobit u iznosu od 14.270,00 kn.
2. Porez na kamatu i isplatu udjela u dobiti plaća se po stopi od 12%, što uvećano za zagrebački prirez od 18% iznosi ukupno 14,16 % i obračunava se po preračunatoj stopi od bruto kamate odnosno udjela u dobiti, dok se porez na dobit obračunava po stopi od 20%. Iz navedenog proizlazi da d.o.o. treba ostvariti bruto dobit od 14.270,00 kn (ili višu) da bi mogao isplatiti vlasničku naknadu od 10.000,00 kn neto. 
3. Dvojba je: da li isplatiti kamatu na primljen zajam od vlasnika ili neto dividendu u iznosu od 10.000,00 kn?

Iz našeg primjera vidljivo je da isplata neto vlasničke naknade u iznosu od 10.000,00 kn košta trgovačko društvo 4.270,00 kn (2.854,00 kn poreza na dobit i 1.416,00 kn poreza na kamatu s prirezom). S druge strane, isplata kamata u neto iznosu od 10.000,00 kn košta 1.416,00 kn, što zajedno sa smanjenim porezom na dobit (radi rashoda uvećanih za trošak kamata s porezom i prirezom) od 570,80 kn iznosi 1.986,80 kn.

Što je isplativije?
Prema tome, ako se umjesto dividende vlasniku isplati kamata u neto iznosu od 10.000,00 kn, d.o.o.-u će ostati 2.283,20 kn više za poslovanje, s temelja manje plaćenog poreza na dobit.

Računica je jasna!

Kada se isplaćuje kamata, ukupni porezni teret znatno je manji nego kada se isplaćuje vlasnička naknada, odnosno manji je za 20% poreza na dobit na bruto iznos isplate od 11.416,00 kn. Stoga je nedvojbeno da se vlasnicima - fizičkim osobama koji financiraju svojim novcem poslovanje trgovačkog društva više ne isplati davati trgovačkom društvu beskamatnu pozajmicu, te da je znatno isplativije dati društvu zajam uz kamatu nego uložiti u kapital trgovačkog društva.

Spomenimo na koncu da će obračun i isplata kamata smanjiti dobit, pa tako i profitabilnost trgovačkog društva, ali će poboljšati novčani tijek pa i bilancu.

[1] Novčani tijek poduzetnika može se (a ponekad i mora) poboljšati na teret poslovnih partnera (kašnjenjem plaćanja obveza dobavljačima), ili na teret radnika (kašnjenjem s isplatom plaća) i dr., što međutim ne razmatramo u ovom članku.

Natrag